Neki dan sam se, sa
sjetom, prisjetila svoje djece u jednoj zagrebačkoj školi u kojoj sam godinama
predavala hrvatski jezik. Kažem svoje djece jer sam ih, svih 28 koliko sam ih
imala u razredništvu, osjećala svojom vlastitom. Moja djeca bila su moja i kada
sam se ljutila na njih i kada sam na njih bila ponosna do neba.
Voljela sam svoj posao.
Uživala sam ući u
razred i reći im da su najdivnija i najpametnija stvorenja na svijetu i da mogu
biti i postići u životu što god da zamisle. Znali bismo se tijekom sata, u
tišini, kako nas ravnateljica ne bi čula, iskrasti hodnicima do školskog
dvorišta samo kako bismo mogli uprijeti pogled u nebo i napisati vlastitu verziju
Cesarićevog Oblaka.
A kakvi su to samo
stihovi bili!
Danas bih s njima mogla platiti kavu.
Nikada neću zaboraviti svoj
7C koji je, moju ljubav prema mom poslu i prema njima, na kraju jedne školske
godine, nagradio torbom punom bombona. Mislim da su me opskrbili životnom
zalihom bombona jer ih i danas još imam.
A zatim je došlo vrijeme za nove
izazove.
Danas hrvatski jezik predajem
velikim i malim polaznicima diljem svijeta. Nije baš jednostavno jednom
govorniku germanske ili romanske skupine jezika objasniti padeže hrvatskog jezika, no imam sreću
što sam upoznala Agu koja je izvorni govornik jednog, gramatički još težeg,
jezika. Svakodnevno smišljamo kako hrvatski jezik učiniti pristupačnijim nekome tko se po prvi put susreće s njime. U nastavku Vam donosimo pregršt materijala
za učenje hrvatskog. Ja nekako nepokolebljivo vjerujem da
čovjek može biti uspješan radeći samo onaj posao koji voli. Za mene je to nauk
i podučavanje hrvatskog jezika.
Nedavno sam provela dan na plaži.
Bio je divan, sunčan, topao ožujski dan i na plaži sam bila sama. Skupljala sam
kamenčiće za pebble art (mozaik slike od oblutaka). Povremeno bih podigla pogled na more niti sama ne
vjerujući koliko je lijepo i koliko sam sretna.
Dan na pustoj plaži.
Ima li što bolje
od toga?
Kasnije kad sam izradila svoju prvu sliku shvatila sam…
Ima.
Raditi ono što voliš je poput dana
provedenog na plaži!
Svoju prvu sliku od oblutaka stoga posvećujem
svim svojim učenicima koje sam dotaknula i koji su dotaknuli mene.
Vjerujem da
su postali i jesu sve ono što su željeli BITI!
Brak komentarzy:
Prześlij komentarz