Hrvatska kuhinja

„Prošlo je već mnogo godina, a sve štogod u Combrayu nije bilo pozornica ili drama moga odlaska u krevet, za mene više nije postojalo, kadli nekog zimskog jutra, kad sam se vratio kući, majka vidje da mi je hladno, pa mi ponudi da protiv svoga običaja popijem malko čaja. Isprva odbih, a zatim, ne znam zašto, pristadoh. Ona posla po jedan od onih kratkih i punanih kolača, koje zovu Mala Madelaine, a koji imaju oblik, kao da su izliveni u ižljebanoj ljušturi s oklopa Svetog Jakova. I tako uskoro makinalno prinesoh usnama žličicu čaja, u koji sam stavio komadić madelaine, da se razmekša. Bio sam utučen i iznemogao od tog turobnog jutra i perspektive žalosne budućnosti. Ali u istom onom trenutku, kad je gutljaj čaja izmiješan s mrvicama kolača dotakao moje nepce, ja uzdrhtah, svrativši pažnju na nešto izvanredna, što se zbivalo u meni. Preplavilo me neko divno uživanje, koje se pojavilo bez ikakve veze s bilo čime oko mene, ali mu nisam znao uzroka. Smjesta mi sve životne nedaće postadoše ravnodušne, njegovi mi se porazi učiniše bezopasni, a njegova kratkoća prividnom. Bilo mi je, kao kad čovjeka opije ljubav, koja isto tako ispunja dragocjenim sadržajem; ili, još točnije, taj sadržaj nije bio u meni, on je bio istovjetan sa mnom. Prestao sam se osjećati slab, bespomoćan, smrtan.“

Imate li kada osjećaj da Vas neka hrana i njeni okusi vraćaju u djetinjstvo? Iako hrvatska kuhinja nema baš nikakvu poveznicu s francuskom, postoji jedna kolačić koji me neodoljivo podsjeća na Proustov – šape – stoga ću u ovom postu donijeti neke poznate hrvatske okuse i recepte koje me podsjećaju na toplu i sigurnu bakinu kuhinju i koji me svaki, ali baš svaki put prebace u duge, tople dane ljeta koje sam provodila kod bake i djeda u Lici. Baš kao i Prousta – njegov kolačić!

Hrvatska kuhinja je prilično regionalna. Dok ćete u Dalmaciji svakodnevno dobiti ribu na lešo začinjenu maslinovim uljem, jednom Slavoncu nikada neće pasti na pamet poslužiti Vam ribu (osim u fiš-paprikašu), kulen, krvavice i ostale mesne delicije ovdje su redovito na jelovniku. Pretpostavljam isto tako kako jednom stanovniku Slavonije nikada ne bi palo na pamet napraviti kajganu s tartufima ili divljim šparogama što redovito jedu Istrani. Dok se u Lici jede polenta s vrhnjem, u Zagorju se to isto jelo jede s mlijekom (žganci s mlijekom).

No koja su to jela tipično hrvatska?

ZAGORSKI ŠTRUKLI

PURICA S MLINCIMA

DALMATINSKA PAŠTICADA

PAŠKI SIR

SIR ŠKRIPAVAC

JANJETINA S RAŽNJA

TELETINA ISPOD PEKE

ISTRARSKI FUŽI S TARTUFIMA

SARMA

PUNJENA PAPRIKA

ZAGREBAČKI ODREZAK

DAGNJE NA BUZARU

ORAHNJAČA

SAMOBORSKA KREMŠNITA

ROŽATA

Ako se pitate jede li prosječan Hrvat svakodnevno neko od tradicionalnih jela – morat ću Vas razočarati. Na našim je jelovniku uglavnom pizza, tjestenina, variva, a u našem domu tikvice na sto načine, pregršt salate i obilje raznih sireva.

Napišite nam u komentarima koja su Vaša omiljena hrvatska jela?