Zvuci ugode

Dok je za Agnieszku zvuk klapskog pjevanja čisti hygge, za mene bi to bila klasična glazba. No vjerujem kako se trenuci slušne ugode mijenjaju s vremenom i raspoloženjem. Nekada sam u stanju satima vrtjeti istu Adelinu pjesmu. Nedavno mi se to dogodilo s pjesmom Marka Knopflera koju mi je poslala Agniezska. Mislim da sam ju poslušala, ne bih pretjerivala, najmanje sto puta.

Upravo je nevjerojatno koliko nas glazba može ponijeti i prenijeti na neko drugo mjesto… ispuniti cijeli prostor oko nas, a zatim se preliti preko samog ruba naše kože i podražiti svako naše osjetilo… Ponekad glazba može i boljeti. Ako ne vjerujete, pokušajte slušati Techno kada ste razdraženi ili ljuti… Taj je osjećaj ravan boli. U vrijeme studiranja slušala sam samo klasičnu glazbu.. Vivaldija na početku dana.. Bacha za umirivanje prije spavanja… Bila sam čvrsto uvjerena u Mozartov efekt.

Bila je to moja Hygge glazba.

Zatim sam otkrila srednjovjekovnu keltsku glazbu:

Ili instrumentalnu opuštajuću koja mi u pozadini može svirati gotovo cijeli dan:

Mislim da su se moji glazbeni afiniteti mijenjali kako sam se i sama mijenjala.

Hygge zvuk broj 1. danas mi je ipak ovo:

Šalica vruće čokolade sa sljezovim kolačićima i zvuk tinjajućeg drveta koji pucketa u kaminu i ispunjava prostor.

Može li biti išta ugodnije od toga?